Michael Durgo

REPUBLIKA IRSKA

Metropolitan Court Dublin

​Ovdje sam imao oko 30 konsekutivnih prijevoda. Rad je bio vrlo jednostavan. Sud zasjeda od 10 do 14 sati, a ja sam kao prevoditelj trebao biti tamo od početka zasjedanja, neovisno o tome za koliko bi sati ročište za mog klijenta bilo zakazano. Najčešće bi čitava stvar što se konsekutivnog prevođenja tiče trajala oko 10 minuta, dok bih ja bio plaćen za sve vrijeme provedeno u sudnici do ročišta mog klijenta.

​Cloverhill

​Predgrađe Dublina. Imao sam oko 50 pojavljivanja za konsekutivno prevođenje. Rutina je bila više-manje ista kao kod Metropolitan Courta, s tom razlikom da su zgrada suda i okolini objekti moderne izrade, tako da je ugodnije bilo raditi tamo nego za Metropolitan Court. Metropolitan Court je stara zgrada puna vlage, pogotovo u podrumu gdje se nalaze ćelije gdje sam odradio par konzultacija između pritvorenika i odvjetnika i/ili policije.

​Office of the Refugee Applications Commissioner

Prva stanica za osobe koje traže status izbjeglice u Irskoj. Imao sam najmanje 50 pojavljivanja, 90 posto od toga na intervjuima, i 10 posto na recepciji. Na recepciji je posao uvijek bio isti i kratak. Aplikanti bi izjavili kako su ušli u zemlju, i što žele u  zemlji. Na intervjuima u samoj zgradi posao bi najčešće trajao oko 1 sat, iako je bilo slučajeva kada je intervju trajao do 4 sata. Ovdje je zanimljivo spomenuti da su imigracijski službenici tražili od agencije koja je imala ugovor s državom da ako je moguće šalju mene, a ne druge prevoditelje jer su bili izuzetno zadovoljni s mojom profesionalnošću.

Refugee Appeals Tribunal

 Aplikanti čiji je zahtjev odbijen nakon intervjua s imigracijskom službom pri Office of the Refugee Applications Commisioner imaju pravu na žalbu i žalba se razmatra na ovom tribunalu. Aplikanta zastupa odvjetnički tim, državu imigracijski službenici, najčešće službenik koji je intervjuirao aplikanta pri Office of the Refugee Applications Commisioner. Naravno, prisutan je i predsjednik suda. Rasprava traje između pola sata do 4 sata.  Ovdje sam imao oko 15 pojavljivanja. Važno je napomenuti da je postotak uspješnih žalbi na ovom tribunalu do 2002. bio oko 2 posto. U pravilu, aplikant čeka dva tjedna na odluku tribunala koja dolazi pismeno. U tom smislu, i bez lažne skromnosti, činjenica da se meni dogodilo u dva navrata da je sudac već u samoj sudnici prihvatio žalbu aplikanta govori o mojim sposobnostima. Također treba spomenuti da se određeni broj rasprava snimao i slučaj je htio da se snimala jedna od dvije spomenute rasprave. Tko ima veze, može doći do snimke. ​

Refugee Legal Service

Besplatno pravno savjetovalište za osobe koje traže status izbjeglice. Ovdje sam imao oko 40 pojavljivanja. Razgovori su trajali oko 30 minuta do nekoliko sati. Bilo je tu par smiješnih situacija kada bi osobe hrvatskog državljanstva a srpske nacionalnosti inzistirale na srpskim prevoditeljima kada bih im preveo nešto na hrvatskom jeziku. Obično bi ih onda pravnik izbacio iz zgrade, a potom bi ih srpski prevoditelj zastupao na tribunalu za izbjeglice s rezultatom da su u svim takvim slučajevima aplikanti bili deportirani iz zemlje.

​Policijske stanice

Na policijskim stanicama u Dublinu imao sam oko 10 pojavljivanja. Najčešće bi osoba hrvatske nacionalnosti ukrala nešto iz trgovine ili drugdje, pa bi ih policija ispitivala. Zanimljiv je bio slučaj jednog državljanina Bosne i Hercegovine (policajac mi je to ispričao kad sam došao u stanicu), koji je prvo tražio bosanskog prevoditelja, pa kad je došao bosanski prevoditelj, tvrdio je da ga ne razumije te da mu treba srpski prevoditelj, pa je napravio istu rutinu sa srpskim prevoditeljem, s time da je tražio hrvatskog. Kad sam se ja pojavio, gospodin je tvrdio da ne razumije hrvatski, jer je on naturalizirani državljanin Bosne i Hercegovine te da mu treba francuski prevoditelj jer je on zapravo iz Sirije. Što je bilo nakon toga, ne znam. Poanta ovdje je da je gospodin u pitanju prije dolaska svakog prevoditelja tražio drugog prevoditelja na tečnom engleskom jeziku. 

​Zatvori

Ista stvar kao i policijske stanice, s tom razlikom da sam prevodio između osobe koja je zatvorena i odvjetnika. Sve skupa sam imao oko 10 pojavljivanja u dva zatvora u Dublinu. Mount Joy i Clover Hill. Prema ovom prvom turski zatvor iz filma ‘Midnight Express’ je hotel s 5 zvjezdica.

​Ambulante i bolnice

Imao sam oko 15 pojavljivanja u bolnicama i ambulantama po cijelom Dublinu. Najčešće bi se radilo o hrvatskim državljanima koje bi zadesila neka bolest, a nisu bili u stanju doktoru objasniti o čemu se radi.​

Socijalne službe

U Irskoj sam napravio nekoliko konsekutivnih prijevoda za socijalne službe. Nakon tih nekoliko odrađenih prijevoda nisam više prihvaćao te poslove jer kroz taj rad za socijalne službe vidio sam grozne stvari, razdvajanje obitelji, odlazak ljudi u ludnicu i još gore od toga. Sve samo zato jer se ljudi za koje sam prevodio, inače iz Hrvatske i BiH, jednostavno nisu mogli ili nisu željeli snaći u novoj kulturi. Njihova su djeca na kraju morala platiti cijenu njihovog jugoslavenstva. 

Telefonski prijevodi

U Irskoj sam obavio oko 20 telefonskih prijevoda. Obično bi osobe koje trebaju prijevod bile zajedno na liniji, a ja bih bio na zvučniku. Jedan prijevod mi je ostao u sjećanju kada je odvjetnik koji je konzultirao jednog hrvatskog državljana rekao da nikad u životu nije radio s boljim prevoditeljem te da mu je bio užitak raditi na takvom nivou profesionalnosti.

​

EUROPA​

Zastupanja

​Ovdje se radi o mnogo različitih stvari, od zajedničkog putovanja s klijentom radi otvaranja tvrtke ili nalaženja posla za osobe uske specijalnosti. Ovdje me je posao odveo po cijeloj Europi, redovito u Ujedinjeno Kraljevstvo, nekoliko puta u Njemačku, Norvešku i Italiju i po jednom u Belgiju i Nizozemsku. 
 

HRVATSKA​

U Hrvatskoj nisam imao mnogo posla što se tiče konsekutivnog prevođenja. Sve skupa oko 10 poslova. Jedan posao je bio zanimljiv. Prevodio sam za osobu koja je uložila veliki novac u jednu renomiranu hrvatsku tvrtku. Zaposlenici te tvrtke su taj novac prema papirima potrošili na putne troškove i dnevnice u nekih dvije godine (a radilo se o iznosu za koji se mogao kupiti 747). Klijent je na kraju dva dana sastanaka izjavio: “Ovo sam samo u Zambiji vidio, s tom razlikom da ću tamo nastaviti poslovati, u Hrvatskoj neću.”  Inače svi poslovi koje sam radio u Hrvatskoj što se tiče konsekutivnog prevođenja, a koji nisu bili za privatne osobe, nego za pravne osobe i tvrtke, u pozadini su imali pronevjeru ili pljačku. Još uvijek mi je zlo od mojeg sudjelovanja u svemu tome.